Playera´s

subota, 18.11.2006.

Visoki jablani

Oni imaju visoka čela, vijorne kose, široke grudi;
od gromora njina glasa šuma i more se budi,
a kada rukom mahnu, obzori svijeta se šire
i bune, i prodiru u vis, u etire.

Ali, za svoju snagu oni su zahvalni patnji,

bijedi, sužanjstvu, gladi i njinoj crnoj pratnji.
Oni imaju snagu vjere što živi u smaku
i vrelo svjetlosti što tinja u mraku
i sunce u oblaku...

Oni imaju polet orlova, srčanih zračnih ptica,
oni poznaju pjesmu naših najdubljih žica,
za svijet u slobodi, za svijet u ljepoti,
ljudi svojih djela, djeca svojih ruku,
rođena u plaču, sazrela u muku.

Njina muška desna neprestano zida
dvore čovječanstva. Dom Prometeida!
I gdje tinja savjest, kao iskra sveta
oko njih se kupi orijaška četa
za slobodu prava.

Ali u samoći njihova je glava
ispravna i čista povrh mračne rulje
gdje ih ne razumiju glupani i hulje,
kao vršak divnih, zelenih jablana,
režući do munje vedri obzor dana.

Tako, uistinu, do njih vode puti,
gdje se pojas rijeke u dolini sluti,
gdje se sitno cvijeće plavi, ruji, žuti;
nagnuti u ponor, nebeskoga svoda
dok crvena jesen drumovima hoda.

Mi stupamo bijelim dolom u tišini,
oni, sami, gordi, dršću u visini,
muče žednu zjenu ili revnu opnu;
što ne mogu, što ne mogu da nas u vis popnu.

Povrh njina vrška gdje se pjesme gnijezde
samo vile lete, ili bure jezde;
a nad njima sunca; samo zvijezde, zvijezde!

Tin Ujević

• ...........nismo i nećemo zaboraviti........ (katrida 18.11.2006. 08:47)
• Lijepo, playera, jako volim Ujevića... (majstorica s mora 18.11.2006. 10:27)
• Da li je patnja varka nužnosti za rast, što kada je rastu neumitan i vječan kraj, kada može eventualno rasti samo u nekome drugome, što kada vrijeme pokaže da su prevarili, prodali i zaboravili, baš ti koji su se u prsa busali, za gordo srce držali i u vječnu vjernost kleli, što kada dan pokaže sve strahote noći, što kada i onda kada čvrsto zatvoriš oči ne možeš sakriti tugu, kada ne možeš glas pustiti, a suza više nema, koga da pitam u što je otišla njihova mladost i je li trebala uopće otići, kome da vjerujem, kada me stalno lažu, što da mislim, kada nitko ne želi da mislim, ja redoviti poklonik, neznanih, bez reflektora lažne svijesti i nečiste savjesti, što da mislim, ili da samo nemoćno plačem? (kiwi-club zadovoljstvom protiv kila 18.11.2006. 13:10)
• da se nikad ne ponovi... (blog bijesne domaćice 18.11.2006. 13:15)
• kolone ljudi prolaze malo dalje od moje kuce, helikopter htv vrti se iznad moje kuce i snima vodotoranj, na tv-u uzivo prijenos hodocasca u vukovaru, koliko samo ljudi je doslo podrzat nas vukovarce i zajedno se se snama prisjetit i odat pocast svim palima za nasu domovinu !!! svaka cast svima i tebi draga moja profesorice !!!! Prelijepa pjesma !!!! Obozavam te!!!!! pusa (mislim.bloger.hr 18.11.2006. 13:38)
• ne ponovilo se ni u mislima.. (dipl. kucanica 18.11.2006. 13:49)
• Nakon svega, rijeći su suvišne...ostaju samo suze i upaljene svijeće... (Suncokreta2 18.11.2006. 15:20)
• nikad se ne ponovilo.. (hot mama 18.11.2006. 15:51)
• pozdrav neka vjetar odnese u krošnje jablanove... (Nešto za laku noć 18.11.2006. 18:29)