Playera´s

utorak, 05.12.2006.

Dragi moji,

Nisam znala kako izgledaju izbivanja u svijetu blogera. Sad su mi jasnija ova naša misaona prijateljstva. Puno mi znače pozdravi koji su me dočekali jer ste i vi meni nedostajali i često sam vas se sjetila.
Carle Bruni, Majstorice s mora, Aquarie i U ime dok sam šetala zapjenjenim plažama.
Zmajke, Zaye, Dipl.kućanice, Bijesne domaćice i Ljelje dok sam plesala flamenco.
Rusalke, Ledene i Majčice dok sam obilazila egzotiku flore i faune.
Hot mame, Pjesme o i Daniele dok sam se penjala na vulkan.
Mislim, Kiwia, Kenguruua i Lazy daysleepera u cabaretu uz vino i cigare.
Bilo mi je divno. Tenerife su raj na zemlji. Zovu ga Otokom vječnog proljeća jer je temperatura od ugodnih 20° noću, do ugodnih 26° danju.
Polazak:
Aerodrom u Grazu. Stojimo u redu za prijavak. Naš crveni ruksak ostaje sjediti nedaleko, u foajeu. U neko ga se doba sjetim i šaljem anđelinu po njega. Djeteta mi nema i ja je tražim pogledom. Stoji okružena petoricom muškaraca. Nadvili mi se nad nju, a ona pokazuje na majku, crnokosu i tamnoputu. Zaletim se među njih, kidnapere i trgovce organima.
"What´s the Problem?" - pitam narogušeno. – Da li je to vaš ruksak? – pita me zapušteni tip u baloneru do poda. – Moje dijete i moj ruksak, a šta te boli... – Prije neg sam izvela low kick, gurne mi pod nos POLIZAI bedž. Osmjehnuh se ljupko.
- No...nismo teroristi...kitimo bor...idemo na Tenerife...a ćaća mi Talijan...-
Dojurio i pater familias, za njim cijelo društvo, svi bljedunjavi i bezopasni, pa nas pustilo.
Poletjeli smo jednim od dva aviona u vlasništvu Niki Laude. Naš avion se zvao Ray Charles.
Pisalo mu kod kljuna. Pet sati, koliko je let trajao, nisam mislila o tome.
Tamo:
Budna sanjam. Svaka je minuta eliksir života. Smješteni u prekrasnom apartmanu s pogledom na Atlantski ocean. Valja se i umiva plaže, crne i tople od vulkanskog pijeska.
Posvuda bujne palme, neke otežale grozdovima malih kanarskih banana. Raspakiravanje, tuš i silazak na terasu. Dočekuju nas zdjele prepune egzotičnog voća; avokado, mango, banane, kokos i gusti kappucino božanstvenog okusa. Osim pjene, u kappucinu je prefino slatko vrhnje, začinjeno cimetom i čokoladom. Nude nam opuštanje nakon puta.
Nestajem u vrućoj kupki, bude me mirisi aroma masaže.
Večera uz prigušena svjetla, vino tinto, šampanj, cigare i prebiranje po žicama.
Na Tenerifima dan kratko traje. U osam ujutro je još polumrak, u 19 sati je sunce umorno od ljepote. Deset dana je premalo vremena da doživiš sve što nude dani i noći. Zakupili smo 3 Rent-a-car kombija (bilo nas je dvadesetak) i krenuli tematski. Provodili smo se u Jungle parku Los Cristianos. Nezaboravno. Lavovski albino par, svega je dvadesetak tih veličanstvenih životinja u svijetu, sibirski tigar, orangutani i gorile. Manje majmunske vrste, lemuri, papige i egzotične ptice skaču i lepršaju slobodno iznad naših glava.
Svakih otprilike sat i pol, započinje neki show sa životinjama. Od svakog zastaje dah, ori ljudskim udivljenjem. Supovi i orlovi izvode lupinge u zraku i ateriraju uokolo ushićene publike. Are gegaju i nasmijavaju. Varani tobož vrebaju. Šume slapovi, očaravaju egzotične orhideje. Slonovi od bršljana, zavrzlame od lijana...zeleno...zeleno...njegovane tratine zasjenjene palmama do neba. Nismo propustili vožnju bobom kroz prašumu, niti hod po mostićima od debla i špage. Umorne nas opet dočekuje opuštanje pod sjenicom od pruća uz bazen i ledena Pina Colada. Večer smo proveli u La Haciendi na Balletu Espanol (Flamencu).
Slijedi Loro park i Kinderlandia u Puerto de la Cruzu. Show delfina i orka od kojeg sam zasuzila od dragosti pred tim prelijepim, pametnim stvorenjima. Tu su nas nasmijavale foke, majstori u žongliranju kojekakvim predmetima i našim srcima. Akvarij je ostakljeni tunel u kojemu svuda oko i iznad nas plivaju veće i manje morske psine, pa pokretna staza koja nas uz umirujuću glazbu vozi pokraj staništa pingvina i neviđenih vodenih stvorenja.
U svim tim parkovima vlada apsolutni red i čistoća. Nema mirisa, izuzev mirisa vegetacije.
Noche je bila Mexicana na El Rancho de Vilaflor. Luda i začinjena.
Jednostavno vam ne mogu sve opisivati, a voljela bih... Ne mogu se sada svega niti sjetiti, a i ovako će post biti predugačak... Od izleta smo se odmarali pod plamama i na bijelim plažama, od pijeska doveženog iz Sahare. Od pogleda na ples valova ti se nerijetko čini da gubiš tlo pod nogama. Nutkaju nas rashlađenim kokosovim mlijekom. Jedan dan smo proveli u razgledavanju Los Gigantesa, stijenja čiji naziv sve govori. Put nas je vodio kroz nepregledne plantaže banana i mandarina. Posjetili smo La Casu del Camello i jahali na devama u karavani poznatih, nasmijanih lica. Moja se zvala Alibaba, a iza leđa mi se navirivao Hamid.
Deve imaju iznenađujuće meku dlaku, zadovoljne kad ih tapšate i milujete.
U povratku smo šetali dugačkom plažom koju je obojio suton i koja zaljubljuje.
Opet nam je trebao odmor i...shopping. Cijene u trgovinama, kafićima i restoranima su otprilike kao cijene u Zagrebu. Tehnika i parfemi su znatno jeftiniji. Santa Cruz i Playa de los Americas nude sve što možete zamisliti.
El Teide – živi vulkan, 3.718m iznad razine mora. Žičara nas je dovukla na nekih 3.500m, a dalje smo nastavili pješice koliko je tko mogao zbog rijetkog zraka. Iz vulkana vijori dim, a kod svakog uspona nailaziš na pukotine u zemlji iz kojih isparava sumporna vrućina. Dokle pogled seže, ohlađeni izljevi mrke lave.
El Drago – Zmajevo drvo staro tisuću godina, od kojega rade liker koji "pomlađuje" dvadeset godina. Zdušno sam natakala najdražeg.
Večer El musical de Carmen Mota "Esencia de Amor" i urnebes do sitnih sati s Kubankom Yameidi koju smo od prvog dana prisvojili jer poslužuje s osmijehom od milijun dolara.
Moram spomenuti i kostimiranu, srednjovjekovnu noć u Castillo San Miguel, jednog viteza Andrea i njegove poluduge kovrče ispod kojih pali El Teide.
Ah, mili moji...tako je to...ukratko :)
Odlazak:
Ray Charles. Pet sati nisam mislila o tome.

Go to ImageShack® to Create your own Slideshow

Nažalost, ovo su jedine slike koje nisu preosobne i koje sam uspjela uploadat s jednog od dječjih fotića jer nemaju previše nekakvih bajta, kako kažu moji mali znalci.